U našoj školi, za učenike završnih razreda organizirana je radionica i predavanje na temu štetnosti ovisnosti o kockanju.
Na različite aspekte ovog sve raširenijeg problema učenike je upozorio prof. Marko Romić, spec. traumatske psihologije. Prof. Romić je na predavanju učenike upoznao s nekoliko primjera patoloških kockara iz vlastite prakse i problemima koje kockanje nosi sa sobom, a na predavanju su učenici imali priliku pogledati i vido prilog sa svjedočanstvima liječenih ovisnika.
- Osnovna škola Čerin treći put organizira ovakvo predavanje. U cilju realizacije preventivnog programa neophodna je suradnja sa stručnjacima van škole i stoga smo pozvali psihologa Marka Romića kako bi održao radionicu o ovisnosti pod nazivom: „Baci kocku, igraj na život“. Predavanje smo organizirali za učenike završnih razreda i s praksom upozoravanja učenika na opasnosti svih vrsta ovisnosti nastavit ćemo i u budućnosti – kazao nam je prof. Pero Petrušić, ravnatelj.
Predavanje za učenike naših završnih razreda o problemima povezanim s ovisnošću o kockanju organizirano je treći put, a nakon održanog predavanja, predavač pof. Marko Romić kazao nam je da su učenici pokazali veliki interes za ovu temu i da je problem ovisnosti o kockanju u BiH jako izražen.
- Problem ovisnosti o kockanju kod nas u Hercegovini, ali i u cijeloj BiH, je nevjerojatno velik i mislim da zajednica, mi kao društvo, nekako nismo dovoljno svjesni, pogotovo oni koji bi po prirodi svog posla trebali voditi računa o tome. Događaju se užasne stvari, od toga da djeca u školi zanemaruju svoje školske obveze, zanemaruju obiteljske obveze, i do toga da kako imaju više novca sve više ga troše na kockanje. Neki od njih stvarno obole, danas sam djeci spomenuo slučaj dečka koji je drugi razred srednje škole i patološki kockar. Nažalost takvih je jako puno, ali problem je u tome što se, iz raznih razloga, ne traži stručna pomoć – kazao nam je prof. Romić.
Objašnjavajući razloge za ne traženje pomoći prof. Romić nam je kazao kako roditelji često potroše previše vremena pokušavajući sami riješiti problem ili nadajući se da će se on sam neko riješiti, no to se nikada ne dogodi, nego on postaje puno veći. Također, prof. Romić kao jedan od problema koji sprječava roditelje i članove obitelji u traženju pomoći ocijenio je prikrivanje problema.
- Patološki kockar nema nikakvu mjeru, nema kočnicu. Djeci sam ispričao slučaj žene koja je prije dva dana 1.600 KM prokockala u komadu. Znam, radim sa ljudima, slučajeve u kojima su ljudi za noć prokockali 70000 eura ili su za sat prokockali 15.000 – 20.000 eura. Patološki kockar nema nikakvu kontrolu nad tim i to je ono što ga zapravo čini bolesnikom. Ta bolest u nekim svojim aspektima je i gora od ovisnosti o alkoholu i drogama – objasnio je prof. Romić.
Interes za predavanja o štetnosti ovisnosti o kockanju u školama je velik. Ovakva predavanja Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja Mostar pokrenuo je kako bi utjecao na informiranost i svijest ljudi o ovom problemu i opća je ocjena da bi cijela društvena zajednica trebala sudjelovati u rješavanju problema ovisnosti o kockanju.
Na predavanjima o ovisnosti o kockanju neizbježno je pitanje o načinima liječenja i o njegovom trajanju. Govoreći o ovoj temi iz osobnog iskustva prof. Romić nam je kazao:
- Mi zapravo ne možemo sa sigurnošću reći koliko traje liječenje. Ja imam odgovor koji otprilike glasi ovako: Netko tko kao patološki kockar uspije apstinirati, odnosno ne kockati, tri godine u komadu, onda možemo reći: Ovdje se može nečemu nadati. Ovdje ima šanse da se čovjek spasi. Problem je, rekao sam to i djeci, što jako mali broj ljudi traži pomoć.
O kako ozbiljnom problemu se radi prof. Romić nam je objasnio kazavši da u Mostaru i njegovoj okolici prema procjenama ima oko 1000 patoloških kockara, no u proteklih šest godina samo 80 osoba javilo se za liječenje i to ne samo sa područja Mostara i bliže okolice, nego od Sarajeva do Neuma.
