VUKOVAR
Vukovar mi je bio najposebnije i najljepše mjesto koje smo obišli. Za sve nas Hrvate, Vukovar je jako poseban grad, grad palih anđela. Prvo smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinskoj cesti. U središtu Doma je ponor s kupolom uništenog tenka bivše JNA, a okolo su ispisana imena svih poginulih pripadnika 204. vukovarske brigade. Na 12 videoekrana u zidovima mogu se vidjeti ratne fotografije i videosnimke ranih događanja te čuti ratna izvješća kao i podatke o svakom poginulom pripadniku brigade.
Ispred Spomen doma je tenk kao znak sile koju su slomili hrabri branitelji te bista Blage Zadre, junaka grada Vukovara koji se borio i vodio branitelje upravo na ovom području Vukovara.
Potom smo posjetili Vukovarsku bolnicu. U bolnici smo pogledali kratki film u kojem su prikazana događanja iz 1991. godine. Bombe i ranjenici posvuda, sve sravljeno sa zemljom. Nigdje ničega do razrušenih kuća i ljudi koji bježe od propasti. Prikazana je i bolnica puna ranjenika. Bolnica je također svakodnevno bila bombardirana. Čuli smo i priču ravnateljice bolnice, dr. Vesne Bosanac, koja je pričala o tadašnjoj situaciji u Vukovaru, o tome koliko su ljudi spasili, koliko je ljudi svakodnevno bilo primano u bolnicu i kako je rad u bolnici bio organiziran. Nakon toga uslijedila je šetnja bolnicom, kroz sobe u kojima se mogu vidjeti gipsane lutke koje predstavljaju ranjenike koji su za vrijeme rata bili tu smješteni. U jednoj prostoriji smo čuli glas koji je izgovarao imena svih poginulih a na sredini prostorije je bio stalak sa svijećom koja gori u čast braniteljima Vukovara…Meni osobno je to bio najemotivniji dio jer smo tu mogli odati počast svima onima koji su svoj život dali za svoj grad, za Domovinu. Poslije toga smo prošli kroz hodnik u kojem su zidne pločice s ispisanim nadnevcima i svakodnevnim događajima, imenima ranjenika, poginulih. Dokumentacija bolnice je nakon pada Vukovara uništena pa su bilješke napravljene prema sjećanjima onih koji su uspjeli preživjeti. Nakon bolnice smo otišli u vojarnu. Tamo smo bili u prigodi posjetiti muzej i vidjeti oružje kojim je u prvim danima branjen Vukovar, oružje koje su branitelji često sami izrađivali jer nisu imali nikakvog naoružanja. General, koji nas je primio, objasnio je kako je i zbog čega počeo rat i kako je obrana bila organizirana…Kako je za vrijeme rata ova vojarna bila vojarna JNA ovdje su u stajama bili logori. General je pričao što su sve zarobljenici proživljavali, kako su ih tukli i zlostavljali… U vanjskom dijelu vojarne smo vidjeli vojne zrakoplove, tenkove, kamione i još mnogo vojnih naprava. Bili smo u prigodi i vidjeti mine te čuti kako funkcioniraju i koliko su snažne. Uslijedio je posjet franjevačkoj crkvi sv. Filipa i Jakova u kojoj smo pogledali dokumentarni film o ratu u Vukovaru. U slobodno vrijeme prošetali smo glavnim trgom a potom smo ručali u jednom restoranu u gradu. U prolasku smo vidjeli i Vodotoranj koji se trenutno obnavlja tako da ga nismo bili u prilici posjetiti. Poslije ručka smo otišli na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Ova najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata nalazi se na istočnom prilazu Vukovaru. Iz nje je ekshumirano 938 tijela i na mjestu grobnice postavljeno je 938 bijelih križeva. Bijeli križevi poredani u nizu, u travi, a oko njih šuma. Dva križa odvojena od svih ostalih. Oni predstavljaju U središnjem dijelu groblja postavljen je spomenik, visok četiri metra, a u sredini je „zračni” križ i vječni plamen. Bijeli križevi poredani u nizu u travi a oko njih šuma. Dva križa, odvojena od ostalih, predstavljaju najmlađu i najstariju žrtvu. Posjetili smo i suvremeni Muzej vučedolske kulture. Arheološki lokalitet Vučedol jedan je od najznačajnijih arheoloških lokaliteta u Europi. To je lokalitet jedne kulturne pojave koja je u vrijeme eneolitika, u trećem tisućljeću prije Krista, zauzimala prostor današnjih dvanaest europskih zemalja.
Poslije muzeja posjetili smo Ovčaru, mjesto na kojem se dogodilo ono najgore. Masovna grobnica Ovčara, sveto mjesto poznato u cijeloj Hrvatskoj i šire. Mjesto gdje su ubijeni ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Njih 263. Odatle se preseliše među zvijezde. U mračnoj prostoriji sa zidova gledaju oči svih ubijenih. Čovjek koji nas je dočekao na Ovčari svjedok je svih događanja. Njegov nećak je najmlađi ubijeni na Ovčari. Njegova bol progovarala je iz svake riječi koju je izgovarao. Tek tada sam u stvari postala svjesna sve te strahote koja se dogodila u Vukovaru. Shvatila sam koliko ti ljudi zapravo pate. Koliko pati cijeli Vukovar. Svaka obitelji u Vukovaru je žrtva rata. Rat je ostavio veliki trag tuge na cijeli Vukovar i svi oni kao da žive u prošlosti u tom ratu. I u meni se probudila neka ljutnja, u svima nama u trenutku u kojem smo shvatili što su Hrvati ovdje proživjeli. Tako bih voljela da se nikada nije dogodilo, ali jeste, i s tim se mora živjeti.
Posljednja naša destinacija bio je grad Ilok. Posjetili smo Iločke podrume i obližnju crkvu sv. Ivana Kapistrana. Ispred crkve smo se odmorili na klupama promatrajući riječnu granicu Hrvatske i Srbije. Nakon toga smo krenuli nazad u Vinkovce u hotel.
Gabrijela Ivanković
